Karakteristike biljke 

 Lukovica može ostati u tlu godinama i iznova stvarati stabljike i cvjetove svakog proljeća.

Iako raste na različitim nadmorskim visinama najčešće raste na nadmorskim visinama do 1.000 m, iako neke vrste zumbula poput bijelog zumbula i Litvinovljevog zumbula mogu rasti na područjima čak i do 2000 m. n. v. S obzirom na to da se vrsta sadi u umjerenim klimama najbolje podnosi područja s godišnjom količinom padavina između 500 - 1.000 mm.

S obzirom na to da zumbul obično cvjeta u proljeće, sadi se u kasnu jesen kako bi se osiguralo dovoljno vremena za formiranje korijena prije cvjetanja. Nakon cvatnje, lišće ostaje zeleno sve dok ne počne propadati što se događa u kasno proljeće ili rano ljeto. Tada ulazi u fazu mirovanja i lukovica ostaje u tlu do sljedeće sezone rasta. Idealno tlo za sadnju trebalo bi biti rastresito, plodno i propusno kako bi omogućilo dobar protok zraka i vode. Tlo bi također trebalo biti blago kiselo do neutralno.

Zumbuli se obično sade na udaljenosti od oko 10 - 15 cm jedan od drugoga u zavisnosti o veličini lukovica. Listovi su široki i mesnati, a obično se pojavljuju nakon cvatnje. Tamnozeleni su i rastu na vrhu stabljike koja se razvija iz lukovice. Dulji su od cvjetne stabljike, a duljina varira zavisno o vrsti i uslovima uzgoja. Preporučuje se sadnja na mjestu gdje će imati najmanje 6 sati direktnog sunčevog svjetla.

Glavna metoda razmnožavanja je lukovicama iako je moguće i sjetvom sjemena ali se radi o izuzetno zahtjevnoj i sporoj metodi. Bitno je napomenuti da se prilikom razmnožavanja trebaju koristiti zdrave lukovice.

Uzgoj zumbula

Zumbul se uglavnom razmnožava lukovicama u jesen i sadi se na dubinu od oko 18 cm da bi cvjetao u periodu ranog proljeća. Međusobni razmak sadnje dvije lukovice je različit zavisno želimo li dobiti efekt gušće ili rjeđe sadnje ali je standardni onaj koji se preporučuje 10 - 15 cm. Budući da se radi o proljetnoj vrsti najbolja je sadnja na mjestu gdje će imati najmanje 6 sati sunca, a sadi se u bogato i dobro drenirano tlo bez prevelikog zadržavanja vode.

Zumbul cvjeta jednom godišnje, a cvijet se zadržava otprilike nekoliko sedmica. Prihranjivanje jednom ili dva puta godišnje je sasvim dovoljno za uspješan rast i razvoj ove proljetnice.

Tlo

Zumbul voli dobro drenirano tlo bogato humusom i s pH vrijednosti između 6,0 - 7,0, a najbolje podnosi sadnju u pjeskovito, ilovasto ili glineno tlo. Ako je tlo teško može se poboljšati dodavanjem komposta, stajskog gnoja ili drugih organskih materijala. Također pH vrijednost tla se može popraviti dodavanjem tresetne mahovine ako je tlo previše kiselo ili vapna ako je tlo previše alkalno. Malčiranje može pomoći u smanjenju rasta korova oko zumbula i pomaže u očuvanju vlage, a malčira se usitnjenom korom, piljevinom, tresetom, suhim lišćem ili slamom.

Vrijeme sadnje

Sadi se u kasnu jesen ili eventualno rano proljeće, a idealno vrijeme je obično kada je tlo dovoljno hladno i još uvijek nije smrznuto. U umjerenim klimama zumbul se sadi u kasnu jesen oko 4 - 6 sedmica prije prvog očekivanog mraza što omogućava lukovici dovoljno vremena da se ukorijeni prije zime i bude spremna za rast u proljeće. U područjima s oštrijim zimama sadi se u rano proljeće nakon što prođe opasnost od mrazova jer ako je tlo previše toplo ili previše hladno lukovica može imati poteškoća s ukorjenjivanjem i započinjanjem rasta.

Očekuje se da će zumbul početi rasti 2 - 4 sedmice nakon sadnje gdje će se prvo početi razvijati stabljika i rasti listovi stabljike, a cvjetovi će se obično pojaviti brzo nakon formiranja osnovnih dijelova.

Održavanje i njega 

Tlo u koje se sadi zumbul je potrebno održavati dreniranim, a prihranjivanjem se omogućuje nesmetan i zdrav rast. Uvenuli cvjetovi trebaju biti uklonjeni kako bi se potaknuo rast novih cvjetova. Nakon što zumbul završi fazu cvjetanja i lišće počne venuti ono se može odrezati, ali ne prije nego što uvene samo od sebe. Lišće zumbula nakon cvjetanja ima važnu ulogu u prikupljanju hranjivih tvari koje se pohranjuju u lukovicama za sljedeću sezonu cvjetanja.

Ako zumbul raste u području s hladnim zimama za zaštitu se mogu koristiti zaštitni materijali poput slame ili pokrivača kako bi se zaštitila sadnica od niskih temperatura i mraza.